|
JE LI BOŽIĆ U MIČIJAMA BIO
Tiha noć spušta se na sela pusta,
Posvud okolo rojevi bijelih razlijeću se pčela.
Zamrli potoci i šuma gusta,
Usnula je ravnica bijela.
Eno, jedna zvijezda se otrgla i nebom odmahuje...
A suza pahulju bijelu prihvati, da zajedno niz obraze kliznu,
Pitam se, je li Božić došao u Mičije?
Kuće ko´ aveti crne, prazne štalice male,
Rekava, Lubina, u grčevima bolnim sahnu.
Pustoš, staze su naše zamele...
Marve nema da u ručice Tvoje, toplinu vlažnu dahnu.
Ima li igdje mjesta gdje Ti bi glavu skrio...
Eno, rasvijetlila se pučina nebeska!
Pitam se, je li Božić u Mičijama bio?
Oko mene blještavilo, sjaj, zvona zvone,
Stranci sumorna lica, vrišti duša, gdje je narod moj?
Čekat će Mičije Njega, dok zadnjem stražaru glava ne klone,
Dok posljednja zvijezda krasi nebeski svod.
Eno, anđeli nebom zapjevaše, a u jaslice On se skrio...
Dok san spokojan me ne zagrli,
Pitam se, je li Božić u Mičijama bio?
Borislav Topalović
|
