Vracam se u godine davne,
u moje Micije u ravnici mirnoj ,
sjecam se na suze prolivene i slavne,
i pripovijedam mladima o sudbini divnoj.
 
Ljubim te svaka stopo domovine,
i susosjecam sa tobom do groba,
cijenim svaki tvoj detalj prijosnji ostavstine,
i nosim uspomene iz lijepoga prijasnjega doba.
 
Sva lijepa sjecanja iz Micija,
nosim u svome tesko ranjenom srcu,
i moja sudba nije tako teska ,nicija,
i novu kulturu prihvatiti tako necu.
 
Moja nastojanja da povratim mladost ,
ne prepustam drugima uzalud,
cekam nas mladosti u Micijama procvat,
jer sa zapadnoevropskim nastojanjima nemam kud.
 
Necu dijamante niti sva ovozemaljska zlata,
negoli samo malo ljubavi i briznje,
samo tebe zelim zagrlit oko vrata,
i oslobodit nase Micije od svake krivnje.
 
Javi mi se najdraza moja ljubavi ,
i ostavi mi bar jednu jedinu poruku,
drugi ce nam se klanjati redom svi,
i zato te molim pruzi mi svoju ruku.
 
Pjevajte mi pjesmu koju volim,
onu koju sam uvijek volio,
za onom za kojom moje srce boli,
i koju nisam nikad u srcu prebolio.
 
Vratite mi moje Micije na zemljopisnoj karti,
i ostavite mi negdje daleko Republiku srpsku,
vratite me u Micije i mojoj baki Marti,
i zaboravimo svu nasu proslost mrsku.
 
Autor: Toni Corkovic 27.01.06