Oj Lubino, moja mila rijeko
otiso sam od tebe daleko,
otiso sam al' se vracam tebi
jer bez tebe prezivijo nebi.
Oj Lubino krivudava rijeko
otiso sam od tebe daleko,
nisam oso, sto sam sretan bijo
vec sto me je drugi najurijo.
Moj izvore operi mi lice,
da ne nosim ime izbjeglice.
Vraticu se da mi radost nosis,
da te slusam kako mi zuburis.
Oj Rekavo olaksaj mi dusi
moj izvore cekaj ne prisusi.
Napicu se sa izvora vode
i Rekava i Lubina to je nase more.
Lubina je nase more
more koje nema soli,
u Lubini kad se kupam
svaki bol me manje boli.
Kad se sjetim svoga sela
dusa zatreperi
u Lubini da se kupam
srce mi pozeli.
Oj Lubino nabujaj sto veca
pa ocisti Micije od smeca
ocisti ga na vjeke od sada
jer to selo drugim ne pripada
Oj Lubino kad si izvirala,
da nije Micije kud bi proticala.


Autor: Ilija Topalovic

Pozdravljam Micijase sirom svijeta
a najvise one koji vole rijeku Lubinu.