Ponekad razabrati ne mogu,
da li je ovo san ili stvarnost,
budim se sretan i zahvalan Bogu,
što mogu sanjati prošlost.


Nisam niti žedan niti gladan,
niti osuden u beskrajnost,
ipak žalim što ovo sve nije stvarnost,
da se vratim Micijama u prošlost.


Svaki korak i ovo zelenilo,
podsjecaju me na Micije.
Tamo se sve promijenilo,
cak ni kamenje mlinsko citavo ostalo nije.


Sama pomisao na dane u Micijama sretne,
i na sunce koje tamo puno jace grije,
bude u meni misli sjetne,
da se vratim zauvijek u Micije.
 

Autor: Toni Corkovic