Dodje vrijeme Micijasi da se opet sastanemo
da u nasem rodnom selu nasu pjesmu zapjevamo.

Zvoni zvono kao sto je prije
to nemoze zamisliti ko vidio nije.

Pa sam uzo harmoniku, nek se pjesma cuje
nek nas opet braco moja Sveti Anto pomiluje.

A kada je Pratar poso zvono da posveti
mislio sam da ce moje srce da poleti.

Svecenik nam tada rece da smo prava braca
samo Vjera i jedinstvo u Micije vraca.

Zvono zvoni brdo odjekuje
toga dana iz Micija veselje se cuje.

Braco moja neka sada zvoni zvono nase
nek nas sjeca na Micije i na Micijase.

Sada zvono kao nekad nasu crkvu krasi
mi nedamo da se ime "Micije" ugasi.

Dok se sunce preko neba krece
Micijasi svoje selo zaboravit nece.


-------------------------------------------
Postovani Micijasi istina je da smo novcanim prilogom
uspjeli to sto je radjeno, ali samo pomisao na sve ovo
sto je uradjeno vrijedno je spomenuti, u to su se
uvjerili svi koji su toga dana bili u Micijama, to nas
izdize i za buduce ili nase dragovoljne priloge jer bez
sloge gradit se ne moze fala svima koji su ucestvali a
najvise fala koji su to sve proveli u djelo. Opet kazem
zajedno smo jaci
 
Autor: Ilija Topalovic 2006